Neon Light Child

PARADISE
(Music: Tolkki / Lyrics: Tolkki)

Late at night I find myself again wondering and watching tv. I can't believe what's on the screen, something that I wouldn't like to see.

Many rare species will perish soon and we'll be short on food. Why do we have to be so selfish, we've got to change our attitude.

I know that I am no the only one that's worried, why don't we all wake up, and realize.

Like the birds in the sky we are flying so high, without making any kind of sacrifice. We've got so little time to undo this crime or we'll lose our Paradise.

It seems to me that there's no sense at all, nobody cares it's always the same. Mother nature's crying out in pain I know we're the one's to blame.

Malo sam švrljao po netu i blogovima i ugledao neke slike razjebane prirode, mučenja životinja, zapaljenih šuma itd. Odmah sam se sjetio ove slavne pjesme stratovariusa. Dakle pročitajte je jer sve vam u njoj piše. Pročitajte i zamislite se. Ja se samo sjetim kako ubijaju tuljane po Grenlandu motkama za led. Male saltke tuljane, a crvena krv svuda. Sramim se što sam čovjek. Jednom kada budem imao svoj band obradit ću ovu pismu i napravit genijalan spot koji će potaknuti ljude na razmišljanje, jer čini se da je to upravo ono što izbjegavamo. Kažu nam ne razmišljajte i bit će vam bolje. Kažem ja, jadananananana nam majka.

Jutros se gledam u ogledalu....ne, lažem, samo sam tio kul započet blog. Ne gledam se u ogledalo jer mi se uopće ne sviđa kako izgledam. Eventualno se pogledam kad izlazim van, da nije neki šmrkalj il nešto na meni tek tako da se ljudi ne okreću za mnom. Inaće to je neizbježno, jer jednostavno sam prevelika pojava da se ne bi okretali...hehehehe.
Lijen sam i volim se svađati. To sam skužio danas. Uopće nemam volje za ništa, a pošto sam pametniji od svih ostalih koji me okružuju uvijek se svađam. Jer su glupi pa sve poćne onako bezazleno, a onda ja samo nastavim jer jednostavno volim da im dokazujem da sam prosvjećeniji od njih. Zašto? Zato što ionako po cijeli dan me ogovaraju i misle da su bolji. Ali uvijek se čude jer u raspri sam pobjednik, a što got u životu radio prije ili kasnije bude po mome i uspijem. Budale to,naravno, nemogu shavtiti pa ih svaki put iznenadim. Još volim jednu stvar, a to je držat ljude oko sebe nesigurnima. Nesigurnima u to što sam ja. Uvijek mijenjam raspoloženja, tako ih držim u neizvjesnosti pa sebi lakše osiguram pobjedu. To je najbolja stvar ako hoćete smlaviti neprijatelja, držati na u neznanju, što i zko ste vi zapravo.
Danas sam odlučio da ću se okrenuti novom cilju i opet ih sve iznenaditi. Joj, joj već im vidim zbunjene face...hehehehe jedva čekam...

Evo, odlučio sam baš prije par minuta da ću još jednom pokušati postaviti svoj život na noge. Baš kao malo dijete koje pokušava hodati. Za to treba mnogo volje, ali neću odustati. Od ovog trenutka ovaj blog više neće biti pisan u stilu kukanja pojedinca, već će biti čvrst glas za cijeli narod aka svijet.
Vi mi budite svjedoci.

Znam da postoje različiti karakteri ljudi. Flegme, kolerici, itd. Ja smatram da nisam kolerik (osoba koja je prilično ''živčana''), no moji ispadi zadnjih mjeseci teško da bi se mogli svrstati u neki drugi karakter. Mislim da je to zbog situacije u koju sam ne-svojevoljno postavljen. Ipak, jako sam zabrinut zbog svoga stanja. Mislim da ću lagano ''skrenuti'' zbog svega toga (ako već nisam). A i svo to nerviranje me prilično sprječava da se iskažem u ''pravom svijetlu''. Mislim, ovaj čovjek kojeg ujutro gledam u zrcalu prije nego izađem van jedva da sam ja. Ja sam ja jedino u granicama svoje sobe, kuće. Ima jedna poznata pijesma od Metallice, a zove se Unforgiven I. Reko bih da je to njihova najboja pijesma. Ne zato što to većina misli ili zato što je tako popularna. Pa ne čak i zbog glazbe. Jednostavno onaj tekst što James pjeva (mislim da je refren) a ide ovako: ''What I've felt, What I've known, never shined through in what I've shown...'' Mislim da sve piše i ne može da bude jasnije. Već je prošlo duže odkada sam prepoznao ovo u vezi sebe i od tad se borim sam sa sobom, ali jednostavno svaki put izgubim. Probao sam sve, pa čak i forsirat neke stvari, ali bojim se da je kasno i da sam se/ću pretvoriti u ono što nisam. Bit ću onakva osoba kakvu me svi vide. A kako svi vide to sigurno nisam ja. Sve će se pretvorit u krug u jebenu petlju, položenu osmicu na lijevoj strani koordinatnog sustava. Jedno veliko, duboko i hladno ništa. Minus beskonačnost. I pitam se gdje je izlaz, gdje leži moj nepentes-lijek koji će mi izlječiti dušu i tijelo. Da li leži u nekoj čednoj djevojci koja če me prihvatiti/shvatiti i svaki put kada počnem srat nešto ovakvo u stilu postova na ovom blogu, samo položit prst na moja usta u simboliziranju šutnje i poljubit me, zagrlit? Da li leži u ostvarivanju moji snova da jednom budem veliki metal glazbenik? Ili se možda krije u onim sitnicama svud oko mene, koje često ne primjećujemo ili ako ih primjetimo, shvatimo/protumačimo na kriv način? Gdje se nalazi spasenje? Bojim se da moje ogorčeno srce gubi put i osjećaj koji me treba vodit kroz život. To se i dogodi kada su ljudi previše sami. Samoća može djelovati različito na ljudsku psihu, ali to je obično hodanje po uskoj crti između spoznaje/genijalstva i ludosti.
I dok bi trebao da padnem u neku od ove dvije dubine, mene sve više privlači da nastavim hodati po toj crti, da vidim što se nalazi iza onog svijetla...jer ipak sam ja Neon Light Child

Ja nisam za sutra....mislim, nisam čoeče. Prvo ova moja ljubav me ubija, brate ubila me je. Zašto je život takav? pitate se kad vam se desi ovo-ono ali JEDNOSTAVNO shvatite da vi niste u centru pažnje. Svijet se ne vrti oko nas. Prije, mi se vrtimo oko svijeta.Ali jebi ga, koliko got nastojao bit plemenit prije il kasnije počnem mislit samo na sebe. Ozbiljno sam se mislio zarediti, ali drkanja mi je već ionako dosta. Ova moja, kako rekoh platonska ljubav će me dekapitalizirat. Joj, pa (znam da je orginalno) savršena je. Najseksi žena na svitu. A ja , a ja....godinu dana niš. Godinu dana viđamo se na poslu, a ja niš neznam o njoj. Godinu JEBENIH dana (školsku doduše, hihihihi), a ja joj samo ime znam. I samo to ime tražim, čak i prije svoga, na rezultatima testova. Da pojasnim. Došao sam iz nikuda i vratit ću se u ništa. Prošla je mojom stazom jest, ali ja nemam snage ni mudrosti za išta osim sanjarenja, jer ni ona baš nije koketa. Ali skrenimo malo s MENE na generalno. Kako to se dešava? Zašto? Zašto nas život natjera na takve stvari? Zašto sam ja uopće morao biti stavljen u ovu situaciju? Sva ta ljubav za ništa. Čemu sve to? Ozbiljno posumljam u zakone ovog svijeta...

e, kurac, stvarno mi se neda pisat ovaj blog.mislim, zaboravite na prethodni post. zapravo, ovaj će se blog pretvorit u opis kako se meni neda napisat neki kul metal-fantasy-životno filozofski blog. nekoć sam moga mnogo pisat, osobito slične gorenavedene stvari, al sad me se neda. znate, smatram da nakon nekog vremena u životu treba prestat filozofirat i počet pretvarat zamisli u stvarnost.naravno, one pozitivne. pozitivne i za sebe i za drugoga.
Baš sam jučer gledao ovu najnoviju epizodu Star Warsa. moram priznati da mi se sviđa, zapravo, odličan film. ali to je moje subjektivno mišljenje. mnogi kažu da je to samo zabavni SF film bez dubine, a oni su tobože pre pametni da bi uživali u tome. inaće, idu mi naživce takvi nadri-filozofi. mislim da ih u zadnje vrijeme ima sve više i više. neka nova generacija mladih ljudi koji su jako kul i ispred svoga vremena. no, da se vratim na temu. ja smatram da ima nešto dublje u tom filmu. ciljam na onu foru oko borbe svjetle i tamne strane sile. te kako mržnja, ljubomora, zavist i etc. vode u propast. Dobro, nije Lucas otkrio toplu vodu. Takvo razmišljanje, borba dobra i zla, prisutni su s čovjekom od njegovih početaka i iskazuju se osobito u brojnim umjetničkim djelima. smatram da je ta problematika jako jednostavno i jasno izložena u tom filmu. i sam sam sebe uhvatio u zadnje vrime u mržnji i zavisti. mislim, mrzim previše, sve mi ide na živce.previše sam inertan. mislim samo na sebe. heh, kao i večina blogera koji pišu slične ''metal- depresivne'' blogove. to je i razlog zašto slabo postam svoj blog. trenutno se vodi borba u meni, borba dobra i zla, a ja još nisam odabrao pravu stranu. ne, neću vam sad citirat citate iz Biblije si sl. samo vam želim poručiti, da radite ono što osjetite u dubini duše, očišćeno od svih utjecaja vanjskog svijeta. mislim da je to ipak pravi put. tamna strana jest lakša, ali propitajte se, što got željeli, kada biste to i ostvarili na lakši i ''zločestiji'' način, koliko biste zapravo uživali u tome? također sam primjetio da oni koli tako ostvaruju svoje ciljeve postaju nezasitni, hoće još i još i to onda postane izvor njihovog nezadovoljstva i sve se pretvori u krug kojeg nemogu razbiti. zašto? zato što nisu svoje ciljeve ostavrili na onaj teži naćin, te ih ne smatraju dovoljno vrijednima, važnima. tjeraju nešto ''više'' nešto što ne postoji. slična je i zabluda kada vi čitate ovo gorenapisano i mislite koji kurac se ovdje soli meni pamet pa ovo je tako banalno i stoput prožvakano. e, baš u tome se varate. ova ''banalna'' stvar je najvažnija u životu, i dok je ne sredite i nepronađete svoj put ništa drugo vam neće poći za rukom. zapitajte se što želite i kako želite to ostvariti. želite li lovu, žene i slavu ili nešto drugo? tek kad odgovorite sasvim sigurno na ovo pitanje napravili ste onih lakših 50%. druga polovina je ostvarivanje istih ciljeva. dakle, kako želite ostavriti te ciljeve, tamnom ili svjetlom stranom sile?

Sorry bagro, nije me bilo dugo...Boli koga,kažete... khm..jel da?
Dakle,ništa se pametno nije dogodilo u međuvremenu. Da je ne bi opet pisa ovaj blog. Hihihi . Šalu na stranu (joj Gospe...ovaj je lud)
Jučer mi se pojavio onaj vražičak na ramenu, znate kao oni u crtanim filmovima, da mi šapne u uho kakve sve gluposti opet MORAM da napravim. Na drugom ramenu mi se, gle čuda, pojavio drugi vražičak i složio se sa tvrdnjama kolege. Ajde-kažem ja i eto od jučer po neznamkojiput sam - pazi speling-> otpočeo svoj pohod na ''osvajanje svijeta''. Da, da, osvajanje svijeta. Tako ti je to kad se nađeš u kaljuži i onda di dođe do..do...do...dovde,jel.. Svoj plan sam podjelio na dvije kampanje, prvu i drugu.
Opis prve:skinit s kurca trenutne probleme i tako napravit mista za drugu
Opis druge:osvojit svijet
Sad se pitate kako ću ja to napravit, a bilo bi bolje da se pitate koji ja to svijet želim ''pokoriti'' (za promjenu)
Naravno da vam neću odati svoj TOP SECRET plan, jer špijuna ima svugdi, no budite sigurni da ćete biti detaljno i redovito obavještavani o napretku plana, osim u slučaju da se nešto nepredviđeno ne dogodi.

Japan je strašno lijepa zemlja. Bar mislim. Volio bih posjetiti Japan jednog dana. Tamo žive jako pametni i disciplinirani ljudi. Tamo živi (il je živio) gospodin Taiichi Ohno. On je izmislio nešto revolucionalno za Japansku ekonomiju. Tzv. Just in Time Production. Kvaka je da sirovine i materijali potrebni za proizvodnju stižu upravo u trenutak kada su potrebni. Tako skaldišta nikad nisu zatrpana i skladištenje praktički košta 0, a svi su uvijek u pogonu i roba cirkulira. To je uspjelo ujediniti tisuće malih japanskih obiteljskih tvrtki i povezati ih u jedan veliki sistem. E, sad ta velika ideja je imala jednu manu. Kad bi bilo tko od tih malih poduzeća zakazao sve bi ošlo u k... Ali Japanci ne bi bili Japanci da nisu savršeni. I tako taj sistem u njih savršeno funkcionira.
Nešto slično tom sistemu su semafori. Osobito u velikim gradovima gdje ljudi brzo žive i unaprijed očekuju neke stvari. E sad zamislite da čekate na pješačkom prijelazu i da vam je upaljeno zeleno. Idete prijeći cestu, a luđak proleti milimetar ispred vas. Poremećaj sistema.

Riječ, dvije o prijateljima

Citirao bih ovdje jednog velikog metalca: ''U životu je teško i upoznati 11 prijatelja...'' Živa istina. Ja u životu imam samo jednog pravog prijatelja. Nikad me nije izdao, nikad zabio nož u leđa. Za ovu ostalu bagru ne bih mogao to isto reći. Uistinu je teško, nakon svih tih godina, spoznati da su ti prijatelji odvratni ljudi ili da se pretvaraju u takve. Iskreno, htio bih im pomoći, ali mislim da je već kasno. Glas razuma do njih ne prodire. Uistinu je to tužno, ali i opasno. Ja više ne znam kad će koji od njih izmisliti neku novu smicalicu da me upropasti. Grozno. Jadno, Bijedno. Zar smo dobri samo kad imamo ''riješen status'' i kada nam je dobro. Inače smo ljubomorne životinje. Ljubomora ubija prijateljstvo. Ja te ljude više nemogu prepoznati.

Reč dve o gramatici

Lepo je pisat ekavicom, jer nemoš da pogrešiš sve one lepe ije, je....
Ja mnogo grešim u gramatici kak ste primetili. Reko bih da mrzim gramatiku, al ne valja mrziti. Bolje je ne voljeti. S obzirom da ne želim da mi pisanje bloga stvara napor za mozak, a nisam sposoban pisati po pravilima bez dotičnog napora mozga, možete me ispričati što se gramatike tiče. Stvarno mi je žao, za sve ljubitelje pravopisa, ali ovo če biti jedan pun gramatičkih greški blog.